Život nakon razvoda zvuči kao katastrofa, kao ruševina nakon potresa.

Ali da ti kažem ono što nitko ne govori naglas — to je početak.

Početak svega onoga što si oduvijek trebala biti.

Nitko te ne pripremi na trenutak kad on ode zbog druge.

Ne postoji priručnik za trenutak kada shvatiš da si bila zamjena, navika, sigurnost... sve osim ljubavi.

Nitko ti ne kaže kako izgleda kad žena ode jer više ne može gutati vlastitu tišinu.

Kako izgleda kad se slomiš iznutra, a izvana izgledaš funkcionalno.

I nitko, baš nitko, ne pripremi te za noći u kojima krevet postane kavez, a jastuk upije sve suze koje si godinama gurala pod tepih.

Osjećaš se kao da ti život steže grlo i ne pušta.

Razvod ti ogoli sve slojeve. Uzme ti sigurnost, identitet, ritam.

Uzme prezime, uzme rutinu, uzme ono "mi" koje si godinama gradila.

I ostavi te s pitanjem: tko sam ja sada?

Ali razvod ti daje nešto što nisi znala da ti treba — prostor.

Ogroman, tih, jezivo prazan prostor koji u početku boli jer je prazan.

Nedostaju ti zvukovi, mirisi, prepirke, navike, pa čak i ono što te gušilo.

Jer barem si tamo znala gdje pripadaš.

I onda, jednoga dana, taj prostor postane šansa.

Ili još bolje — postaneš ti.

Sjećam se prvog dana kad sam otišla sama na kavu.

Imala sam knjigu samo da izgledam "normalno".

Nisam pročitala ni jednu jedinu rečenicu.

Samo sam sjedila i disala, kao da učim disati ispočetka.

Imala sam osjećaj da svi gledaju u mene i da iznad glave imam natpis: "razvedena".

A zapravo — nikoga nije bilo briga.

Svi su imali svoje bitke, a ja sam morala prvi put imati sebe.

Najgore je bilo suočiti se sa samoćom.

Goljom. Tihom. Oštrom poput brijača.

Nitko ti ne kaže da tišina može boljeti više nego čovjek koji te napustio.

Nitko ti ne kaže da ćeš rukom ujutro tražiti drugu stranu kreveta.

Ali isto tako nitko ti ne kaže da će doći jutro kada ćeš se probuditi — i disati.

Normalno. Duboko. Slobodno.

I shvatit ćeš da ono što te gušilo nije bila ljubav, nego navika.

A da je sloboda, koliko god te ogolila, zapravo najnježnija stvar koju si mogla dati sebi.

Ako ikada pomisliš da u braku moraš ostati zbog novca, zapamti ovo:

lakše je početi ispočetka i raditi bilo što, pa i slagati kutije u skladištu,

nego svako jutro disati pored nekoga tko ti polako ubija dušu.

Jer ovo prvo, koliko god bilo teško, nosi slobodu.

A sloboda uvijek nosi lakši život.

I lakšu ženu.

I na kraju — ovo pišem kao jedna od vas.

Kao žena koja nije disala, ali je prodisala.

Kao žena koja je pronašla ljubav koja ne boli.

Kao žena koja je shvatila da zagrljaj može biti omča, ali ona koja spašava — ne ona koja guši.

Volim vas sve.

Vaša sestra po duši.

#unseen #unseenwellness